Historijska evropska teritorija u opasnosti od jednog od NATO saveznika?

Dok se veliki dio međunarodne pažnje usmjerio na Grenland, nakon pozicioniranja SAD-a, odgovora Danske i potencijalne reakcije NATO-a, još jedan neriješeni sukob bliže jezgru Evrope nosi ozbiljne rizike za sam savez.

Prema članu 42.7 Ugovora o Evropskoj uniji, države članice EU su obavezne da pruže pomoć i podršku svakoj članici koja pretrpi oružani napad, koristeći sva raspoloživa sredstva. Ova klauzula o međusobnoj odbrani funkcioniše uporedo sa članom 5 NATO-a, koji ostaje temelj kolektivne odbrane za članice saveza. Odredba EU je osmišljena da ojača solidarnost i koordinaciju bez stvaranja automatske evropske vojne komande.

Zašto je Egejsko more i dalje nestabilno

U Egejskom moru, tenzije se vrte oko teritorijalnih voda, zračnog prostora, ekskluzivnih ekonomskih zona, suvereniteta nad ostrvima, te pristupa prirodnim resursima. Ovi sporovi su već izazvali ozbiljne vojne krize , a najznačajnije 1987. i ponovo 1996. godine, kada su se Grčka i Turska opasno približile oružanom sukobu.

Geografija čini situaciju posebno zapaljivom. Egejsko more je prošarano grčkim ostrvima koji leže samo nekoliko kilometara od turske obale. Za Ankaru, ova blizina potiče teritorijalne pretenzije. Za Atinu, ona hrani dubok osjećaj ranjivosti i egzistencijalne sigurnosne prijetnje.

Grčki strahovi i turski pritisak

Grčki zvaničnici brinu da bi Turska mogla eskalirati svoje pretenzije ili čak pokušati uspostaviti kontrolu nad grčkim ostrvima u blizini turske obale. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je više puta nagovijestio takve mogućnosti. Atina je također zabrinuta zbog ponovnih izazova grčkom suverenitetu nad nenaseljenim ostrvima, podsjećajući na krizu Imia iz 1996. godine, poznatu u Turskoj kao Kardak.

S druge strane Grčka jača savez sa Izraelom "pokušavajući okružiti Tursku", kako upozoravaju iz Ankare.

Još jedno žarište je militarizacija grčkih ostrva. Turska tvrdi da grčko vojno prisustvo krši međunarodne ugovore, dok Grčka insistira da je to isključivo "odbrambeni odgovor" na prijetnju koju predstavljaju turske snage s druge strane vode.

Neugodna dilema NATO-a

Stvari dodatno komplikuje činjenica da su Grčka i Turska članice NATO-a od 1952. godine. Ta realnost stavlja savez u izuzetno delikatnu poziciju. U teoriji, napad na jednu stranu obavezuje sve da odgovore. U praksi, NATO zvanično izbjegava intervenciju u bilateralnim sporovima između saveznika, ograničavajući svoju ulogu na olakšavanje dijaloga i deeskalaciju.

Savez tradicionalno izbjegava zauzimanje strane po pitanjima suvereniteta. Ali, ako bi Turska prešla preko diplomatskog pritiska i poduzela konkretne akcije, NATO bi se suočio s trenutkom koji ne bi mogao ignorisati . Situacija odražava šira pitanja koja je pokrenuo Grenland i kako savez reaguje kada tenzije uključuju njegove vlastite članice.

Strateška prednost i pritisak liderstva

Grčka sve više osjeća da je NATO ne štiti adekvatno od turskog pritiska, uprkos njihovom zajedničkom statusu saveznika. Turska, u međuvremenu, koristi svoj strateški značaj bez mnogo straha od unutrašnjih posljedica. Njen položaj na južnom krilu NATO-a, njena kontrola nad pristupom Crnom moru i njen uticaj na Bliskom istoku jačaju poziciju Ankare.

U ovom kontekstu, uloga generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea postaje ključna. Ulog se proteže daleko izvan Grčke i Turske. Način na koji se ovaj spor bude rješavao oblikovat će kredibilitet saveza i mogao bi postaviti presedane za druge sporne granice širom Evrope i šire.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad